Dok sve više građana Crne Gore posao traži u zemljama Evropske unije, na domaće tržište rada dolaze radnici iz Filipina, Meksika, Indije i drugih dalekih zemalja. Zapošljavaju se u građevini, turizmu i ugostiteljstvu gdje god nedostaje radne snage. Neki od njih su kazali da osim jezičke barijere drugih problema u našoj državi nemaju.
Odlazak domaće radne snage, uglavnom prema zemljama Evropske unije, u potrazi za boljim uslovima rada i većim platama, ostavlja prazninu na crnogorskom tržištu rada. Poslodavci je sve češće popunjavaju radnicima iz Azije i Latinske Amerike, koji bolji život vide upravo ovdje. Hose Umandap stigao je u Herceg Novi sa Filipina.
“Ja sam iz Filipina, iz Manile, iz glavnog grada Filipina”, kaže Umandap.
Hose je doveo u Herceg Novi svoju porodicu, suprugu i dvoje djece.
“Jedno moje dijete ide u vrtić na Toploj i veoma sam srećan, jer vrtići u Filipinima nisu tako dobro opremljeni”, kaže on.
Najveći izazov mu je jezik, ali kaže da se trudi. Njegova supruga Krišela zadovoljna je životom u Crnoj Gori.
“Sviđa mi se u Crnoj Gori, ovdje sam već pet godina. Ritam je sporiji nego na Filipinima.Radimo, provodimo vrijeme sa porodicom, idemo u šetnje pored mora. Djeca obožavaju Herceg Novi zbog prirode, vole da plivaju.
Priliku za stabilna primanja i sigurniju budućnost u našoj zemlji vidi i Alejandro iz Meksika.
“Došao sam da radim, kuvar sam. Fokusiran sam na štednju novca da bih mogao pomoći svojoj porodici finansijski”, kaže on.
Slobodno vrijeme koriste za odmor ili kontakt sa porodicama koje su ostale u matičnim zemljama. Hose kaže da mještani ne vide ljepotu Crne Gore na način na koji je vide stranci. Za njega je Crna Gora omiljena destinacija i nada se da će u budućnosti moći da ovdje pokrene svoj biznis.
I dok jedni iz Crne Gore odlaze u potrazi za boljim životom, drugi iz dalekih krajeva svijeta dolaze sa istom željom. Migracije radne snage postaju dio svakodnevice, a tržište rada sve zavisnije od stranih radnika.
RTCG
